Österreicher lieben Fußball. Sie
verlieren fast immer. Die größte nationale Tragödie war eine Niederlage gegen
die Färöer Inseln. Der damalige Trainer wird heute noch Färöer Pepi genannt.
Manchmal spielen die Österreicher auch gegen Deutschland. Der letzte Sieg in
einem Bewerbsspiel war 1978 in Cordoba. Alle Spieler von damals sind heute
Legenden, arbeiten als Fernsehmoderatoren oder sind erfolglose Trainer
geworden.
Seit diesem Ereignis besteht die Hoffnung
wieder mal gegen Deutschland zu gewinnen. So auch letzte Woche. Verzweifelt
suche ich ein Wettbüro, wo das Spiel übertragen wird, kurz vor Spielbeginn habe
ich noch immer keins gefunden, hetze von einem Wettbüro ins nächste. Endlich
find ich eins, die Quoten für einen Sieg Österreichs sind sensationell gut. 1:
8 und selbst für ein Unentschieden gibt’s das Fünffache. Man darf die Hoffnung
nicht aufgeben, denk ich mir und setz auf Unentschieden. Ich starre auf den
Monitor ganz in der Ecke, nebenan wird das Serbien Spiel übertragen. Die Österreicher
stürmen auf das Tor, vergeben eine
Chance nach der anderen, die Kellnerin bringt mir Wodka.

Austrijanci obožavaju fudbal. Gotovo uvek gube.
Najveća nacionalna tragedija bio je poraz protiv Farskih ostrva. Tadašnjeg
trenera i danas još zovu Faranin Pepi. Ponekad, Austrijanci igraju i protiv
Nemaca. Poslednja pobeda ostvarena je na nekoj utakmici na svetskom prvenstvu
1978. u Kordobi. Svi ondašnji igrači danas su legende,
rade kao voditelji na televiziji ili su postali
neuspešni treneri. Od tog događaja tinja nada da će se jednog dana opet izvojevati
pobeda protiv Nemačke. A tako i prošle nedelje. Očajnički tragam za kladionicom
u kojoj se prenosi utakmica, tik pred početak utakmice još nisam pronašao ni
jednu. Jurim iz jedne kladionice u drugu. I konačno je pronalazim. Kvota na
pobedu Austrije je senzacionalno dobra, 1:8, a čak i za nerešen
rezultat dobitak je pet puta veći od uloga. Pa ne treba gubiti nadu,
pomislim i kladim se na nerešen rezultat. Buljim u monitor u samom ćošku. Na
ekranu do njega, prenosi se utakmica sa Srbijom. Austrijanci navaljuju na gol,
propuštaju jednu priliku za drugom, kelnerica mi donosi votku.
I onda, koji trenutak pre pauze, ko iz vedra neba – rezultat 1:0 za Nemačku. Nešto posle pauze, 2:0. Talas
otrežnjenja, votka gubi ukus. Srbija daje jedan gol za drugim. E to su
fudbaleri. Ali onda – Austrija uzvraća. Smanjuje
na 2:1. 89. minut, Arnautović sam pred golom, već zamišljam novčanice i loptu u
mreži, a izgleda i on, pa ispali loptu pod noćno bečko nebo. Na drugom ekranu,
Srbija daje još jedan gol. Pa kako samo čovek može da se kladi na Austriju, bes
se razliva. Kao da nisam znao. A napolju prolaze automobili.
Tekst je pisan za dnevni list 24 sata i objavljen u današnjem broju
(s nemačkog prevela Ivana Antić )
Sensationell!
ReplyDelete